Razlika između onoga i onoga

Onaj protiv koga

Rečenica je skupina riječi koje prenose značenje. Sastoji se od rečenica s subjektom i predikatom. Subjekt može biti imenica ili zamjenica. Zamjenica je riječ ili skupina riječi koja se koristi umjesto imenice. Postoje mnoge vrste zamjenica, naime:

Osobne zamjenice koje se koriste kao zamjena za imena osoba ili stvari. Oni mogu biti subjektivni, objektivni, predpozicioni, disjunktivni, luđački ili slabi.
Posjenske zamjenice koje se koriste za određivanje vlasništva ili posjedovanja, a mogu djelovati i kao imenice, posvojni pridjevi ili odrednice.
Demonstrativne zamjenice koje označavaju osobu ili stvar na koju se upućuje.
Neodređene zamjenice koje se odnose na opću vrstu osoba ili stvari i koje mogu biti distributivne ili negativne.
Interrogativne zamjenice koje pitaju na što se upućuje.
Relativne zamjenice koje se odnose na osobe ili stvari koje su već spomenute. Relativna zamjenica povezuje dvije rečenice u rečenici i relativnu rečenicu vezuje za imenicu ili zamjenicu koju je izmijenila. Primjeri relativnih zamjenica su: koja, čiji, tko, tko i taj.

Na primjer: "Ovo je moj ljubimac. Toliko volim svog ljubimca. To je moj ljubimac koji toliko volim. " U ovom primjeru prva i druga rečenica su sastavljene u jednu s dvije rečenice. "Ovo je moj kućni ljubimac" (glavna klauzula) i "da toliko volim" (relativna klauzula).
Još jedan primjer: "Ovo je John. On je Janein brat. Ovo je John koji je Janein brat. " "Ovo je John" glavna je klauzula, a "tko je Janein brat", relativna klauzula.
Riječ "to" je relativna zamjenica koja se koristi kada se odnosi na stvar ili mjesto, ali može se koristiti i za označavanje ljudi, dok se relativna zamjenica "tko" koristi samo za ljude. Riječ "to" koristi se i za predstavljanje restriktivne relativne klauzule u rečenici ili kao pokazno zamjenica ili pridjev, kao podređeni veznik ili kao prilog.
Riječ "tko" se, s druge strane, upotrebljava ovisno o gramatici klauzule, uključujući onu koja je koristi kao podrazumijevani prethodnik. Također se koristi i kao glagol za subjekt i može se upotrebljavati naizmjenično s riječi "da." Obično se koristi nakon zareza kako bi se sugerirale daljnje primjedbe o nekoj osobi.

Sažetak:

1. "To" je relativna zamjenica koja se koristi kada se odnosi na osobu ili na stvar, dok je "tko" relativna zamjenica koja se koristi kada se odnosi na osobu.
2. Riječ "to" upotrebljava se i kao zamjenska zamjenica, pridjev, veznik ili prilog, dok se riječ "tko" također koristi kao predmet ili objekt glagola, a obično se koristi nakon zareza.
3. Riječi "to" i "tko" mogu se upotrijebiti međusobno, ali "tko" se upotrebljava ako je prethodnik osoba, dok se "taj" upotrebljava ako je antecedent stvar ili osoba.